Polaganjem vijenaca i svečanom akademijom u organizaciji Međimurske županije u Čakovcu je u petak 8. siječnja počelo obilježavanje spomendana pripojenja Međimurja matici Hrvatskoj, koji je proslavljen i na sam spomendan u subotu 9. siječnja prigodnom svečanošću koja je zaključena misnim slavljem u župnoj crkvi sv. Nikole biskupa.

Time je dvodnevnim svečanostima obilježen spomen na 9. siječnja 1919. godine kada je na Franjevačkom trgu ispred čakovečke crkve sv. Nikole nakon svečane euharistije održana velika narodna skupština u nazočnosti deset tisuća međimurskih Hrvata na kojoj je pročitana rezolucija o odcjepljenju od mađarske države i pripojenju matici zemlji. Narodna skupština uslijedila je nakon što su na Badnjak 1918. godine postrojbe hrvatske vojske iz raznih krajeva domovine oslobodile Međimurje, a na Božić je predsjednik Narodnog vijeća za Međimurje dr. Ivan Novak izdao proglas narodu Međimurja povodom oslobođenja te je donesena odluka o održavanju niza narodnih skupština po mjestima i velike narodne skupštine u Čakovcu 9. siječnja 1919. godine. U nazočnosti 10.000 Međimuraca na skupštini je nakon svečane euharistije donesena rezolucija kojom se hrvatski narod u Međimurju zauvijek odcijepio od mađarske države kojoj je do tada pripadao "samo pod utjecajem sile i protiv svoje volje". Oslobođenje i rezolucija bili su izraz dugogodišnjih težnji i nadanja međimurskih Hrvata za pripojenjem svojoj matici domovini, pa su u to božićno vrijeme diljem Međimurja proslavljene brojne mise zahvalnice.

Nakon što su izaslanstva Međimurske županije, Općine Nedelišće, Osnovne škole «Dr. Ivan Novak» Macinec, VMO Macinec i Matice hrvatske položila vijence na Novakovu rodnu kuću u Macincu te na spomen-ploču u Čakovcu, u dvorani «Zrinski» županijske zgrade Scheier održana je svečana akademija kojoj je nazočilo mnoštvo uzvanika i gostiju, među kojima i predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić budući da je odluku o tom spomendanu donio Hrvatski sabor 2005. godine, te saborski zastupnici i brojni drugi.

Nakon pozdravnih riječi međimurskog župana Ivana Perhoča, o povijesnim događajima i Novakovoj ulozi govorili su ravnatelj Muzeja Međimurja mr. Vladimir Kalšan i predsjednik Matice hrvatske Čakovec prof. dr. Stjepan Hranjec. Ravnatelj Muzeja kazao je kako je hrvatsko Međimurje, kao etnički najhomogeniji hrvatski kraj, preuređenjem austro-ugarske monarhije pripalo Mađarima koji su provodili grubu sustavnu mađarizaciju, pa je mađarski jezik uveden u škole i upravu, te su Mađari godinama bez uspjeha nastojali Međimurje otrgnuti od Zagrebačke nadbiskupije i pripojiti ga mađarskoj biskupiji. Naglasio je kako se u to vrijeme denacionalizacije pojavila ideja o potrebi afirmiranja svijesti o pripadnosti Međimuraca hrvatskom nacionalnom korpusu, a na čelu tog pokreta međimurske hrvatske inteligencije bio je dr. Ivan Novak. Nakon Prvog svjetskog rata u jesen 1918. godine hrvatske postrojbe iz smjera Varaždina nastojale su osloboditi Međimurje, a to su uspjele tek organiziranom akcijom iz više smjerova na maglovito i hladno prosinačko badnje jutro kada je Mađarima ispao toliko razvikani «biser u kruni magjerskoj». Osloboditelji su nade polagali i u diplomaciju te su svoje argumente temeljili na principu samoodređenja naroda američkog predsjednika Wilsona. Na tome je principu temeljena i rezolucija koja je uz silno oduševljenje naroda donesena na velikoj narodnoj skupštini u Čakovcu koju je nakon mise otvorio franjevac Kapistran Geci, član Narodnog vijeća. Mirovnim ugovorom, potpisanim u Versaillesu 4. lipnja 1920. godine, Mađari su se odrekli svih teritorija koji su pripadali tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, pa tako i Međimurja. Tome je znatno pridonijela i zbirka hrvatskih pučkih popijevaka iz Međimurja dr. Vinka Žganca. Prof. Hranjec podsjetio je na Novakove stavove koje je naznačio već u svojoj brošuri «Istina o Međimurju» koju je objavio 1907. u svojoj 23. godini. Njegove manifestne mladenačke vatrene misli nisu samo povijest, nego su i naša sadašnjica, kazao je Hranjec, podsjetivši na Novakove riječi kako bi trebalo «raditi na nacionalnom osvještenju Međimuraca te ih kulturno podići i odgajati u hrvatskom narodnom duhu». Dodao je kako Novakove riječi trebaju utjecati i na današnji stav prema skorašnjem ulasku ili zapravo povratku u Europsku uniju, u koju treba ući uzdignuta čela, te ponosan na svoje gospodarske, nacionalne, povijesne, prirodne i kulturne vrijednosti, u čemu je najvažnija poruka događaja iz 1919. koji se svečano proslavlja, zaključio je prof. Hranjec.

Na kraju se obratio i predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić koji je čestitao spomendan koji se proslavlja u sjećanje na dan kada su dalekovidni i hrabri ljudi prije 91 godinu na Franjevačkom trgu u Čakovcu u nazočnosti deset tisuća ljudi donijeli povijesne i dalekosežne odluke za budućnost našeg hrvatskog naroda u Međimurju. Govoreći o Međimurju kao izrazito naprednoj sredini danas, kazao je kako u svijetu zasigurno ne postoji kraj koji je na tako malom prostoru toliko bogat tradicionalnom glazbom i kulturom kao što je to Međimurje.

Uoči akademije otvorena je izložba starina i slika iz vremena dr. Ivana Novaka u organizaciji Društva žena Macinec, u programu je nastupio mješoviti zbor "Josip Vrhovski" iz Nedelišća, a svečanost je uzveličala i postrojba Zrinske garde Čakovec.

Na polaganju vijenaca u Macincu o životu Ivana Nepomuka Novaka govorio je načelnik Općine Nedelišće Mladen Horvat koji je istaknuo kako je taj hrvatski preporoditelj bio najistaknutiji borac za hrvatsku nacionalnu ideju u Međimurju. Nošen političkom maticom već 1907. godine razradio je plan o oslobođenju Međimurja tražeći najprije kulturno, a potom i teritorijalno pripojenje Međimurja matici zemlji. Umro je u 50. godini života 1934. godine, a na grob mu je postavljen glasoviti «Lav», kipara Frana Kršinića, kojeg su oštetili Mađari 1941. godine u pokušajima ponovne mađarizacije Međimurja.

Na spomendan odcjepljenja Međimurja od mađarske države i pripojenja matici zemlji, u subotu 9. siječnja, svečanosti su zaključene misnim slavljem u župnoj crkvi sv. Nikole biskupa. Predvodio ga je gvardijan Franjevačkog samostana, čakovečki dekan i župnik najstarije čakovečke župe sv. Nikole biskupa fra Stanko Belobrajdić u zajedništvu s policijskim kapelanom vlč. Ivicom Horvatom i župnim vikarom fra Anđelkom Rakhelom. Misa je bila posvećena molitvi za domovinu i Međimursku županiju, te sve poginule i nestale hrvatske branitelje i redarstvenike. Misi su nazočili predstavnici Međimurske županije na čelu sa županom Ivanom Perhočem i predsjednikom Županijske skupštine Petrom Novačkim, Grada Čakovca, Policijske uprave međimurske, Matice hrvatske Čakovec na čelu s predsjednikom prof. Stjepanom Hranjecom, članovi obitelji hrvatskih branitelja, članovi udruga iz Domovinskog rata, gardisti i predstavnici Zrinske garde Čakovec, Družbe «Braća hrvatskog zmaja» i brojni vjernici.

Okupljene je pozdravio gvardijan Belobrajdić kazavši kako su se sabrali u spomen na 9. siječnja 1919. godine kada su se ispred crkve, u kojoj se nalaze, odvijali važni događaji koji određuju i današnju stvarnost. U propovijedi je podsjetio kako su o tim događajima u to vrijeme izvještavale Međimurske novine koje je uređivao p. Kapistran Geci. Izvješteno je da se proslavila misa koju je predvodio župnik iz Svetog Jurja na Bregu Zvonimir Jurak, osvjedočeni hrvatski domoljub koji je radi hrvatske ideje bio i u tamnici. Pjevao je zbor mladića i djevojaka iz Macinca kojim je ravnao dr. Vinko Žganec, a na kraju mise otpjevani su zahvalna pjesma «Te Deum» i hrvatska himna. Istaknuo je kako se ipak sve nije zbilo u samo nekoliko dana ili mjeseci, nego su se zbivanja 1918. i 1919. godine dogodila nakon dugogodišnje pripreme. Unatoč tome što je Međimurje u više navrata tijekom burne povijesti bilo administrativno odijeljeno od Hrvatske i izloženo velikim pritiscima mađarizacije, pa tako i od 1861. do 1918. godine, ono je ipak ostalo etnički najčišći hrvatski kraj, što je velika zasluga Zagrebačke nadbiskupije i njezinih svećenika. Zbog činjenice da je Međimurje kroz svu svoju povijest ostalo u sastavu Zagrebačke nad/biskupije i danas Varaždinske biskupije, te zbog toga što su ovdje djelovali hrvatski svećenici i svećenici koji su govorili hrvatskim jezikom pa se u svim zgodama govorilo, propovijedalo i pjevalo hrvatskim jezikom, potrebno je istaknuti velik doprinos svećenika na očuvanju hrvatske nacionalne i kulturne baštine koje pokazuje dugotrajnu borbu i nastojanja u očuvanju nacionalnog teritorija. Podsjetio je na osnivanje Zagrebačke biskupije i metropolije, franjevačke provincije i franjevačkog samostana u Čakovcu te istaknuo njihova protivljenja zahtjevima za pripojenjem Međimurja mađarskim biskupijama i provincijama. Naglasio je kako su razna crkvena tiskana izdanja, poput molitvenika i pjesmarica, imala veliku, gotovo presudnu ulogu u očuvanju jezika i njegovanju nacionalne svijesti, kulture i prosvjete u vrijeme kada je Međimurje bilo nasilno otrgnuto od matice zemlje. Iz molitvenika se nije samo molilo, nego se u nedostatku hrvatske pisane riječi učilo ljubiti ono što je hrvatsko, učilo čitati djecu u vrijeme kada nisu smjela učiti čitati ni pisati hrvatsku materinsku riječ, te pjevalo u vrijeme kada su mađarski kantori htjeli unijeti mađarski jezik u crkve. Kajkavski molitvenici odigrali su nezamjenjivu duhovnu, socijalnu i kulturno-prosvjetnu ulogu u Međimurju, a tome treba pridružiti i veliku zbirku hrvatskih pučkih popijevki iz Međimurja koje je skupio dr. Vinko Žganec, kao i rad čakovečkog franjevca Fortunata Pintarića koji je skladao i skupio velik broj kompozicija. Gvardijan je također podsjetio na 20-tak važnih svećeničkih imena iz međimurskih župa koji su se odupirali nasilnoj mađarizaciji, među kojima su bili i čakovečki franjevci poput p. Kapistrana Gecija koji je sa suradnicima pripremao u Varaždinu vojni pohod za oslobođenje Međimurja. Naglasio je kako je potrebno zahvaliti svim sudionicima tih događaja na zalaganju i nastojanjima da se ostvari ono za što su se borili brojni naraštaji sve do najnovijih vremena, a osobito i svim poginulim hrvatskim braniteljima i redarstvenicima.

Misno slavlje, kao i prije 91 godinu, zaključeno je zahvalnim himnom «Tebe Boga hvalimo» i hrvatskom himnom «Lijepa naša».

Svečanosti su ujutro započele polaganjem vijenaca na grobu dr. Ivana Novaka na čakovečkom groblju, a nastavljene su mimohodom Zrinske garde Čakovec i Limene glazbe Dekanovec središtem Čakovca do Franjevačkog trga, gdje je Zrinska garda podnijela prijavak međimurskom županu. Pročitana je Rezolucija o odcjepljenju Međimurja od mađarske države i pripojenju matici Hrvatskoj, koja se na tom mjestu, ispred župne crkve na Franjevačkom trgu, čitala i 9. siječnja 1919. godine na velikoj narodnoj skupštini i okupljanju 10.000 međimurskih Hrvata koje je započelo svečanom euharistijom.